Kako da zvučiš učtivo na engleskom

Zašto „Daj mi kafu“ na engleskom zvuči kao naredba, gde se učtivost krije kad nema razlike između ti i vi, i koje fraze treba da izlaze same.

Problem koji niko ne ispravlja

Na srpskom je Daj mi jednu kafu sasvim normalna rečenica u kafani. Konobar se ne uvredi, jer učtivost nosi ton, osmeh i molim vas na kraju. Na engleskom Give me a coffee zvuči kao naredba, i ton to ne popravlja.

Ovo je greška koju ti niko neće ispraviti. Gramatička greška se čuje kao greška; neučtivost se čuje kao karakter. Sagovornik neće pomisliti „ne zna engleski“, nego „neprijatan je“. Zato je vredi rešiti rano, pre nego što se navika utvrdi.

Gde je nestalo „vi“

Na srpskom učtivost počinje od zamenice: ti prijatelju, vi nepoznatom, starijem, šefu. Engleski ima samo you, i to you je isto za dete i za predsednika. Učtivost se zato preselila u glagol: u pitanje umesto naredbe, u could i would umesto can i will, u reči koje ublažavaju.

Posledica: govornik srpskog koji je na srpskom bio učtiv preko vi na engleskom ostaje bez svog glavnog sredstva, a novo ne koristi, jer ga ne oseća kao obavezno.

Molba umesto naredbe

Najvažnije pravilo: kad nešto tražiš, pitaj, nemoj da naređuješ.

Zvuči grubo	Zvuči normalno	Zvuči vrlo učtivo
Give me a coffee.	Can I have a coffee, please?	Could I have a coffee, please?
I want the bill.	Can we have the bill, please?	Could we get the bill, please?
Send me the file.	Can you send me the file?	Could you send me the file, please?
Close the window.	Can you close the window?	Would you mind closing the window?
Repeat.	Sorry, can you say that again?	Sorry, could you repeat that, please?

Can je sasvim dovoljno za svaki dan. Could i would su korak više: za nepoznate ljude, za mejl, za nešto što je sagovorniku teret.

Can I have some water, please?
Mogu li dobiti malo vode, molim vas?

I'd like je druga učtiva forma, posebno kad naručuješ: I'd like a coffee, please. I want nije zabranjeno, ali kad tražiš nešto od nekoga, zvuči kao dete.

I'd like a birthday card and an envelope for my grandmother.
Hteo bih rođendansku čestitku i kovertu za svoju baku.

Male reči koje rade najviše

Please i thank you. Na engleskom se koriste mnogo češće nego molim i hvala na srpskom: kod svake molbe, kod svake usluge, i kad ti prodavac vrati kusur. Ako ti se čini da je previše, verovatno je taman.

Sorry i excuse me. Excuse me je pre nego što nekoga uznemiriš: da prođeš, da pitaš za put, da pozoveš konobara. Sorry je posle, kad si nekoga uznemirio, ili kad nisi čuo: Sorry? Englezi kažu sorry i kad njih neko gurne.

Excuse me, am I in the wrong room?
Izvinite, da li sam u pogrešnoj sobi?

Ublaživači. A bit, just, maybe, I think, perhaps omekšavaju svaku rečenicu. This is wrong je presuda; I think this might be a bit wrong je mišljenje. Srpski ih takođe ima (malo, možda, mislim), ali ih govornici srpskog na engleskom izbacuju, jer izgledaju kao višak.

Kad se ne slažeš

Direktno neslaganje je na srpskom često znak iskrenosti. Na engleskom, posebno britanskom, zvuči kao napad. Neslaganje se najavljuje:

I see what you mean, but…
That's a good point. On the other hand…
I'm not sure I agree. (znači: ne slažem se)
I'm not sure that's right. (znači: to nije tačno)

Rečenice kao I'm not sure zvuče neodlučno, ali izvorni govornik ih čuje kao jasno „ne“. Isto važi obrnuto: kad Englez kaže That's an interesting idea, to često znači da mu se ideja ne sviđa.

Mejl

U poslovnom mejlu na engleskom naredbeni način skoro ne postoji. Umesto Send me the report by Friday piše se Could you send me the report by Friday? ili It would be great if you could send me the report by Friday. Umesto I need this urgently piše se I'd appreciate it if you could look at this soon.

Na kraju mejla stoji rečenica koja nudi pomoć ili zahvaljuje: Let me know if you have any questions, Thanks in advance. Mejl koji završava samo potpisom zvuči hladno.

Imena i titule

U engleskom poslovnom svetu brzo se prelazi na ime, često već u prvom mejlu. To nije nepoštovanje, nego norma; Mr i Ms sa prezimenom zvuče formalno i drže distancu. Ako ne znaš kako da se obratiš, pogledaj kako se osoba potpisala, i obrati joj se tako.

Kako da to postane navika

Pravila su jednostavna, ali u razgovoru, pod pritiskom, izlazi ono što je automatsko, a automatska je srpska navika. Pomaže da najčešće molbe vežbaš kao cele fraze, a ne kao reči: Can I have…, Could you…, Would you mind…, Sorry, could you…. Kad fraza izlazi sama, učtivost više ne košta napora.