Članovi u engleskom: kada a, kada the, a kada ništa

Zašto je ovo teško baš nama

Srpski nema članove. „Kupio sam knjigu“ radi i za neku knjigu i za onu knjigu o kojoj smo pričali; ako je bitno, dodamo jednu ili tu. Engleski te razlike ne ostavlja slušaocu: svaka brojiva imenica u jednini mora da ima nešto ispred sebe, a šta tačno, zavisi od toga da li sagovornik već zna o čemu govoriš. Zato je I am student najčešća greška govornika srpskog na svim nivoima, i zato je ne čuješ kao grešku dok je ne vidiš napisanu.

Tri pitanja

Pre imenice postavi sebi, tim redom:

Da li je brojiva? Book, dog, idea jesu. Water, music, information, advice nisu, i one nikad ne dobijaju a.
Da li je u jednini? Brojiva imenica u jednini ne može da stoji sama. Nešto mora ispred: a, the, my, this.
Da li obe strane znaju o kojoj je reč? Ako da, the. Ako ne, a (ili an ispred samoglasničkog zvuka).

A i an: prvi pomen, jedan od mnogih

A znači otprilike „jedan, bilo koji“. Koristi ga kada nešto uvodiš prvi put ili kad je svejedno koji primerak: I need a pen. She is a doctor. There is a cat in the garden. Zanimanja, nacionalnosti i uloge u engleskom uvek idu sa a: He is an engineer, ne He is engineer.

The: obe strane znaju o čemu je reč

The znači „onaj, znaš koji“. Drugi pomen (a cat… the cat), jedini primerak (the sun, the government), nešto što situacija određuje (close the door, vrata ove sobe), superlativ (the best), redni brojevi (the first).

Bez člana: uopšteno, nebrojivo, imena

Množina i nebrojive imenice bez člana znače „uopšte, kao pojava“: I like dogs. Music helps. Life is short. Čim staviš the, značenje se sužava na konkretne: The dogs next door bark all night. Isto bez člana idu jezici, većina država i gradova, obroci i ustanove u svojoj ulozi: at school, in hospital, to work, at home.

Greške koje pravimo baš mi

Kažemo	Treba	Zašto
I am student.	I am a student.	Brojiva imenica u jednini ne stoji sama.
She works as teacher.	She works as a teacher.	Zanimanje uvek sa a.
The life is beautiful.	Life is beautiful.	Uopšteno i nebrojivo: bez člana.
I like the dogs.	I like dogs.	Množina uopšteno: bez člana. The dogs su konkretni psi.
Can you give me an advice?	Can you give me some advice?	Advice je nebrojivo.
He plays the football.	He plays football.	Sportovi bez člana.
I go to the school every day.	I go to school every day.	Ustanova u svojoj ulozi: bez člana. The school je zgrada.
It is the most important.	It is the most important thing.	Superlativ traži the i imenicu.
I saw a same film.	I saw the same film.	Same ide samo sa the.

Kako se ovo uči

Pravila iznad stanu na jednu stranu, i ipak ih svi znamo, a ipak grešimo. Razlog je što srpski mozak imenicu proizvede bez ičega ispred, pa član mora naknadno da se „doda“, i u govoru za to nema vremena. Jedino što pomaže je da rečenice sam sastavljaš pismeno i da ti neko podvuče svaki izostavljeni član, dok a ne počne da izlazi zajedno sa imenicom, a ne posle nje.