should za savet

Kad nekome dajemo savet, na srpskom kažemo treba da ili trebalo bi da. Engleski za to ima should: You should see a doctor. To nije naređenje ni pravilo. To je savet, tvoje mišljenje o tome šta je najbolje uraditi.

Jedan oblik za sva lica

should se ponaša isto kao can i must, koje već znaš: nikad se ne menja i nema -s uz he, she ili it. Odmah iza njega dolazi osnovni oblik glagola (onaj iz rečnika: go, eat, talk). Tu engleski najviše odstupa od srpskog. Mi kažemo treba da ideš, a u engleskom između should i glagola ne stoji ništa, ni to: You should go.

Kad nešto nije dobra ideja

Odrični oblik je should not, a u govoru skoro uvek skraćeno shouldn't. Znači isto što i naše ne bi trebalo da: You shouldn't drink coffee at night. Negacija ide na sam should, a pomoćni glagol don't ovde se ne koristi.

Kako tražiš savet

Za naše da li engleski ovde ne koristi ni do ni does. Pitanje se pravi tako što should stane ispred subjekta. Tako Da li da ga pozovem? postaje Should I call him? Kratak odgovor ponavlja should: Yes, you should. / No, you shouldn't. Kod otvorenog pitanja prvo ide upitna reč, pa should, pa subjekat: What should I do? Who should I ask? Where should we go? Srpsko Šta da radim? nema modalni glagol, ali u engleskom je should ovde obavezan i mora da stoji ispred subjekta.

should ili must?

Razlika je ista kao kod nas: must je moraš (pravilo ili prava potreba, izbora nema), a should je trebalo bi (dobra ideja, ali drugi odlučuje). You must stop at a red light (to je zakon). You should drink more water (to je moj savet). Pazi, srpsko treba da se koristi za oba značenja. Kad je u pitanju pravilo, na engleskom ide must, ne should.

Tri greške koje srpskom govorniku dolaze same od sebe. Prvo, zbog našeg da ne ubacuj to: should to go je pogrešno. Drugo, zbog našeg da li ne pravi pitanje sa do: Do I should...? je pogrešno. Treće, u pitanju ne ostavljaj subjekat ispred should: What I should do? je pogrešno. I nikad ne piši he shoulds. Pravilno je: He should go. / Should I go?