Kako radi ponavljanje u razmacima i zašto razmak stalno raste

Najveći deo onoga što naučiš zaboraviš za nekoliko dana, osim ako te neko ne pita ponovo u pravom trenutku. Šta istraživanja kažu o tom trenutku i kako kurs od njega pravi raspored za svaku reč i svako pravilo koje znaš.

Kriva od koje nema bekstva

Herman Ebinghaus je 1885. godine učio napamet spiskove besmislenih slogova i proveravao se u različitim razmacima. Ono što je našao potvrđeno je otad bezbroj puta: zaboravlja se prvo brzo, pa sve sporije. Sat posle učenja dobar deo je već otišao, dan kasnije još više, a posle nedelju dana skoro da ništa nije ostalo, osim ako se u međuvremenu nešto nije desilo.

To nešto je prisećanje. Ako te neko pita za naučeno pre nego što izbledi i ti uspeš da odgovoriš, kriva kreće ispočetka i, što je najvažnije, postaje blaža. Sledeći put se zaboravlja sporije. Pitaj ponovo tik pre nego što izbledi drugi put, i kriva će biti još blaža. Posle nekoliko prisećanja u pravom trenutku, reč koja bi nestala za nedelju dana ostaje mesecima.

Dve stvari su bitne. Prisećanje mora da bude pravo: odgovor daješ sam, ne gledaš ga. I mora da dođe dovoljno kasno da traži napor. Ponoviti reč deset puta zaredom deluje korisno, a ne daje skoro ništa: kod devetog ponavljanja pamćenje više ne radi ništa. Istih deset ponavljanja raspoređenih na mesec dana, svako malo teže od prethodnog, čine da reč ostane zauvek.

Zašto razmak raste

Svako uspešno prisećanje učvršćuje pamćenje, pa sledeće ponavljanje može da sačeka duže. Zato svaki sistem ponavljanja u razmacima, od kutije s papirnim karticama do savremenog algoritma, izgleda isto: kratki razmaci na početku, posle sve duži. Prvo ponavljanje za nekoliko minuta, sledeće za nekoliko sati, pa za dane, pa za nedelje. Na kraju te za reč pitaju nekoliko puta godišnje, i to je dovoljno.

Važi i obrnuto. Ako se nisi setio, pamćenje je bilo slabije nego što je raspored pretpostavio, i razmak mora da se skrati. Dobar sistem te za to ne kažnjava. Samo pita ranije.

Kako kurs pravi raspored

Svaka reč, svaki njen oblik i svako gramatičko pravilo ima nivo od 1 do 10, a nivo je zapravo razmak. Reč na nivou 1 vraća se za deset minuta. Nivo 2 čeka sat, nivo 3 dan, a odatle lestvica ide naviše: dva dana, tri, četiri, pet, šest, osam i četrnaest dana na nivou 10. Posle toga razmak se udvostručuje sa svakim tačnim odgovorom, sve do godinu dana.

Tačan odgovor kad reč dospe podiže je za jedan stepenik. Tačan odgovor pre nego što dospe ne menja ništa: ni nivo, ni datum, jer rani odgovor malo šta dokazuje. Greška prepolovi nivo. Reč na nivou 6, koja dolazi na svaka četiri dana, pada na nivo 3 i vraća se sutra; ako je u istoj sesiji pogrešiš još jednom, nivo se opet prepolovi. Ali ništa se nikad ne briše. Nema kartice koja se vraća na nulu i nema špila koji se resetuje zbog nedelju dana pauze. Vratiš se posle dve nedelje, i sve što je u međuvremenu dospelo čeka te, a nivo pada samo kad odgovoriš pogrešno.

Reč je savladana posle deset tačnih odgovora zaredom, svaki kad je dospela. Sa ovom lestvicom za to treba oko mesec dana od dana kad se reč pojavila u kursu. To je namerno. Pogoditi reč tri puta u jedno popodne je kratkoročno pamćenje. Pogoditi je četrnaestog dana, a nisi je video od osmog, znači znati je.

Isti raspored za gramatiku

Većina sistema raspoređuje samo reči. Ovde je pravilo stavka kao i svaka druga, sa istom lestvicom. Pravilo o članu ispred zanimanja, she is a doctor, ima svoj nivo, dospeva i proverava se svaki put kad napišeš rečenicu u kojoj je potrebno. Izostaviš li a, prepolovi se baš to pravilo i sutra se vraća, zajedno s rečju uz koju ti je promaklo.

Kako to izgleda iz dana u dan

Najveći deo vremena u kursu odlazi na ponavljanje, a ne na novo gradivo, i u tome je poenta. Svaka sesija počinje onim što je dospelo: rečima, oblicima i pravilima kojima je razmak istekao danas. Pišeš ih u rečenicama dok ne ostane ništa dospelo. Nove lekcije dolaze posle. Kako jake stavke odlaze ka dve nedelje i godini, dnevna porcija se sastoji od onoga u šta još nisi siguran. Reči koje znaš prestaju da ti troše vreme.

Nivo svega što znaš možeš da pogledaš u svakom trenutku, reč po reč i pravilo po pravilo. To je poštena verzija trake napretka: ne koliko si lekcija otvorio, nego koliko je svaka reč i svako pravilo zaista tvoje.

Preuzmi aplikaciju

Čitaj dalje

  • Zašto greška spušta jednu reč, a ne lekciju

    Rečenica od šest reči nosi pet ili šest pravila odjednom. Kad jedno od njih zakaže, aplikacija mora da zna koje, inače će te terati da ponavljaš pogrešnu stvar. Kako provera nalazi tu jednu stavku u kojoj je greška i šta se s njom posle dešava.

  • Zašto kartice nisu dovoljne

    Kartice s ponavljanjem u razmacima najbolje su što većina ljudi koji jezik uče ozbiljno ima, a posle njih i dalje ne umeš da sastaviš rečenicu. Šta kartica ne može da proveri i šta mora da stoji oko nje.

Počni jednom rečenicom.

Otkucaj je, pogreši, shvati zašto. To je cela metoda.

Preuzmi naGoogle PlayUskoroPreuzmi uApp StoreUskoro

Još nije u prodavnicama. Ostavi imejl i dobićeš jednu poruku, na dan starta.

Jedan imejl na dan starta. Bez biltena, bez prosleđivanja.