Kako radi ponavljanje u razmacima i zašto razmak stalno raste
Najveći deo onoga što naučiš zaboraviš za nekoliko dana, osim ako te neko ne pita ponovo u pravom trenutku. Šta istraživanja kažu o tom trenutku i kako kurs od njega pravi raspored za svaku reč i svako pravilo koje znaš.
Kriva od koje nema bekstva
Herman Ebinghaus je 1885. godine učio napamet spiskove besmislenih slogova i proveravao se u različitim razmacima. Ono što je našao potvrđeno je otad bezbroj puta: zaboravlja se prvo brzo, pa sve sporije. Sat posle učenja dobar deo je već otišao, dan kasnije još više, a posle nedelju dana skoro da ništa nije ostalo, osim ako se u međuvremenu nešto nije desilo.
To nešto je prisećanje. Ako te neko pita za naučeno pre nego što izbledi i ti uspeš da odgovoriš, kriva kreće ispočetka i, što je najvažnije, postaje blaža. Sledeći put se zaboravlja sporije. Pitaj ponovo tik pre nego što izbledi drugi put, i kriva će biti još blaža. Posle nekoliko prisećanja u pravom trenutku, reč koja bi nestala za nedelju dana ostaje mesecima.
Dve stvari su bitne. Prisećanje mora da bude pravo: odgovor daješ sam, ne gledaš ga. I mora da dođe dovoljno kasno da traži napor. Ponoviti reč deset puta zaredom deluje korisno, a ne daje skoro ništa: kod devetog ponavljanja pamćenje više ne radi ništa. Istih deset ponavljanja raspoređenih na mesec dana, svako malo teže od prethodnog, čine da reč ostane zauvek.
Zašto razmak raste
Svako uspešno prisećanje učvršćuje pamćenje, pa sledeće ponavljanje može da sačeka duže. Zato svaki sistem ponavljanja u razmacima, od kutije s papirnim karticama do savremenog algoritma, izgleda isto: kratki razmaci na početku, posle sve duži. Prvo ponavljanje za nekoliko minuta, sledeće za nekoliko sati, pa za dane, pa za nedelje. Na kraju te za reč pitaju nekoliko puta godišnje, i to je dovoljno.
Važi i obrnuto. Ako se nisi setio, pamćenje je bilo slabije nego što je raspored pretpostavio, i razmak mora da se skrati. Dobar sistem te za to ne kažnjava. Samo pita ranije.
Kako kurs pravi raspored
Svaka reč, svaki njen oblik i svako gramatičko pravilo ima nivo od 1 do 7, a nivo je zapravo razmak. Reč na nivou 1 vraća se za deset minuta. Nivo 2 čeka sat, nivo 3 dan, nivo 4 tri dana, nivo 5 nedelju dana, a nivo 6 šesnaest dana. Nivo 7 znači da je reč savladana: vraća se posle mesec dana, a odatle se razmak udvostručuje sa svakim tačnim odgovorom, sve do godinu dana.
- 110 min
- 21 h
- 31 dangreška: nivo na pola
- 43 dana
- 57 dana
- 616 danayear
- 730 dana
Tačan odgovor kad reč dospe podiže je za jedan stepenik. Tačan odgovor pre nego što dospe ne menja ništa: ni nivo, ni datum, jer rani odgovor malo šta dokazuje. Greška prepolovi nivo. Reč na nivou 6, koja dolazi na svakih šesnaest dana, pada na nivo 3 i vraća se sutra; ako je u istoj sesiji pogrešiš još jednom, nivo se opet prepolovi. Ali ništa se nikad ne briše. Nema kartice koja se vraća na nulu i nema špila koji se resetuje zbog nedelju dana pauze. Vratiš se posle dve nedelje, i sve što je u međuvremenu dospelo čeka te, a nivo pada samo kad odgovoriš pogrešno.
Ako se vratiš posle duge pauze, raspored ti to uračuna u korist. Recimo da je reč na nivou 3 trebalo da dođe posle jednog dana, a ti si je tačno napisao tek posle dvadeset dana. To znači da je tvoje pamćenje drži bar dvadeset dana, pa se reč ne penje za jedan stepenik, nego odmah na najviši čiji je razmak već prošao, ovde na nivo 6. Samo nivo 7 ne može da se dobije tako: reč postaje savladana uvek tačnim odgovorom na stepeniku ispod.
Sa ovom lestvicom od prvog susreta s rečju do „savladano“ prođe oko mesec dana i šest tačnih odgovora na vreme. To je namerno. Pogoditi reč tri puta u jedno popodne je kratkoročno pamćenje. Pogoditi je posle šesnaest dana, a da je nisi video u međuvremenu, znači znati je. I „savladano“ nije zauvek: jedna greška spušta nivo, a reč se vraća dok ponovo ne zasluži najviši stepenik.
Isti raspored za gramatiku
Većina sistema raspoređuje samo reči. Ovde je pravilo stavka kao i svaka druga, sa istom lestvicom. Pravilo o članu ispred zanimanja, she is a doctor, ima svoj nivo, dospeva i proverava se svaki put kad napišeš rečenicu u kojoj je potrebno. Izostaviš li a, prepolovi se baš to pravilo i sutra se vraća, zajedno s rečju uz koju ti je promaklo.
Kako to izgleda iz dana u dan
Najveći deo vremena u kursu odlazi na ponavljanje, a ne na novo gradivo, i u tome je poenta. Svaka sesija počinje onim što je dospelo: rečima, oblicima i pravilima kojima je razmak istekao danas, od najslabijih naviše. Pišeš ih u rečenicama dok ne ostane ništa dospelo. Nove lekcije dolaze posle. Kako jake stavke odlaze ka mesecu dana, pa ka godini, dnevna porcija se sastoji od onoga u šta još nisi siguran. Reči koje znaš prestaju da ti troše vreme.
Reči
the
(nema prevoda; određeni član)
be
biti
I
ja
have
imati
a
(nema prevoda; neodređeni član)
Gramatika
Lične zamenice
Sadašnje vreme glagola *be* (potvrdni oblik)
Negacija glagola *be*
Da/ne pitanja sa be
Nivoi su ovde samo primer.
Nivo svega što znaš možeš da pogledaš u svakom trenutku, reč po reč i pravilo po pravilo. To je poštena verzija trake napretka: ne koliko si lekcija otvorio, nego koliko je svaka reč i svako pravilo zaista tvoje.
Preuzmi aplikacijuKako to izgleda u lekciji
Pročitaj i ovo
- Zašto greška spušta jednu reč, a ne lekciju
Rečenica od šest reči nosi pet ili šest pravila odjednom. Kad jedno od njih zakaže, aplikacija mora da zna koje, inače te tera da ponavljaš pogrešnu stvar. Kako provera nalazi tu jednu stavku u kojoj je greška i šta se s njom posle dešava.
- Zašto kartice nisu dovoljne
Kartice s ponavljanjem u razmacima najbolje su što većina ljudi koji jezik uče ozbiljno ima, a posle njih i dalje ne umeš da sastaviš rečenicu. Šta kartica ne može da proveri i šta mora da stoji oko nje.
