will ili going to

Srpski ima jedno buduće vreme za sve: kupiću, platiću, pomoći ću ti. Engleski ima dva, be going to + osnovni glagol i will + osnovni glagol. Oba znaš, oba su ispravna i oba se odnose na budućnost. Razlika nije u tome koliko je budućnost daleko, nego u tome kada je nastala odluka. Ako je ideja postojala pre ovog razgovora, kažeš going to. Ako ti je pala na pamet upravo sada, dok govoriš, kažeš will.

Ideja je već postojala: going to

going to koristiš kad prenosiš plan koji si već napravio: odlučio si juče, prošle nedelje ili jutros, a sada to samo saopštavaš. Na srpskom bi tu rekao u subotu kupujem kaput, nameravam da kupim ili kupiću, a na engleskom ide going to.

• I'm going to buy a new coat on Saturday. (Odlučeno pre nekoliko dana.)
• We're going to look at the prices first. (To nam je bio plan još pre nego što smo ušli.)
• She isn't going to pay by card. (Već je odlučila da neće.)

going to koristiš i za predviđanje kad je razlog pred tobom. Ne nagađaš, nego vidiš dokaz. Srpski tu obično kaže pašće! ili samo što nije pala, a engleski going to.

• Look at that queue. We're going to wait for an hour.
• The shop is going to close. The lights are off.
• The shelf is moving. It's going to fall.
• Careful, that bag is going to break!

Ideja je nastala sada: will

will koristiš kad odlučuješ u trenutku dok govoriš. Desilo se nešto novo, recimo cena, pitanje ili problem, i ti reaguješ na to.

• Oh, they have no milk? Then I'll take juice.
• That's too expensive. I'll look somewhere else.
• The bus is late. I'll walk to the market.

will se koristi i za ponudu (nešto radiš za nekoga) i za obećanje (daješ reč), jer su i to odluke nastale dok govoriš. Srpski ponudu često izražava pitanjem (Da ti ponesem?). Engleski je ovde najčešće izriče izjavnom rečenicom sa will.

• Those bags look heavy. I'll carry them for you.
• You can't reach the top shelf? I'll get it for you.
• Don't worry, I'll pay for the coffee.
• I promise I won't forget the bread.

Četiri upotrebe na jednom mestu

Redom: plan napravljen ranije, predviđanje na osnovu onoga što vidiš, odluka doneta dok govoriš, ponuda ili obećanje.

Slušaj prethodnu repliku

U razgovoru ti prethodna replika obično kaže koji oblik treba. Ako te neko pita za planove, plan već postoji, pa odgovaraš sa going to. Ako ti neko saopšti novi problem, i tvoj odgovor je nov, pa ide will. U poslednjoj koloni piše zašto: plan je star, odluka je nova ili je u pitanju ponuda.

Srpsko ću se ne prevodi automatski sa will. Kupiću novi kaput u subotu znači going to ako si to već isplanirao, a will samo ako si upravo odlučio. Plan takođe ne prevodi doslovno prostim sadašnjim vremenom (sutra kupujem). Pre nego što izabereš oblik, pitaj se: da li sam ovo odlučio pre razgovora ili sada?

going to nema nikakve veze sa kretanjem i nije srpsko idem da. going to samo označava budućnost, pa i rečenica o kupovini kod kuće preko telefona može da glasi I'm going to buy. Isto tako, will nije hoću u značenju „želim”: za želju se kaže want.

Oba oblika mogu da govore o istom trenutku u budućnosti. I'm going to call the shop i I'll call the shop su oba dobar engleski, ali govore različite stvari o onome ko priča. Prvo znači da je poziv već bio planiran, a drugo da je govornik to upravo odlučio.

Test za predviđanje glasi: mogu li da pokažem razlog? Crni oblaci, polica koja se klati ili prazan novčanik znače going to. Ako je to samo tvoje mišljenje o budućnosti (I think prices will go up next year), kaži will.

going to traži be, koje se slaže sa subjektom: I am going to, he is going to, they are going to. will se nikad ne menja: I will, he will, they will. U govoru se oba skraćuju u I'm going to i I'll, a odrično od will je won't.